Vladimir Ilič Uljanov – Lenjin

Lenjin je pripadao grupi ruskih revolucionara koja je u svoje redove potpuno integrirala banditske elemente. Bez obzira da li se radilo o podmuklim i nasilnim “eksproprijacijama” državne imovine u vrijeme Ruske imperije ili o teroru kao elementu službene politike sovjetske vlasti, neopravdano proslavljeni vožd revolucije je poticao raspirivanje kaosa i prolijevanje krvi. Rođen u provincijalnom gradu Simbirsk, Vladimir Ilič Uljanov je u revolucionarne krugove uvučen nakon pogubljenja svojeg brata za pokušaj atentata na ruskog Imperatora Aleksandra III. Pripadnost revolucionarnim grupama na pravnom fakultetu u Kazanju je platio odstranjenjem s prve godine, nakon čega je postao ogorčen i frustriran. Lenjin je fakultet ipak završio, ali mu odvjetništvo nije išlo – po vlastitom priznanju, odnio je pravnu pobjedu samo u jednom sporu, i to onom koji se ticao njega osobno. Uslijedio je period intenzivnog, ali svakako trećerazrednog političkog teoretiziranja koje mu je donijelo petogodišnji boravak u progonstvu, nakon čega Lenjin svojevoljno napušta Rusiju i obilazi europske metropole. Sve do revolucije 1917. godine, Lenjin živi za račun iznajmljivanja obiteljske zemlje i mirovine svojeg pokojnog oca, koji je na radnom mjestu okružnog prosvjetnog inspektora dogurao do statusa nasljednog plemića. Drugim riječima, vožd takozvane proleterske revolucije nije imao niti godinu dana radnog staža, uzdržavao se prihodom od kapitala i barem formalno je pripadao ruskom plemstvu.

Nakon Februarske revolucije, Lenjinov put iz Švicarske u Rusiju je financirala njemačka vlada, s kojom je Rusija u tom trenutku bila u ratu. Burna propagandna djelatnost boljševika može biti objašnjena samo postojanjem tajnog financiranja. Boljševici su u to vrijeme još uvijek predstavljali marginalnu grupicu bez ikakve šanse za dolazak na vlast putem bilo kakvih izbora. Da bi Lenjin postao predsjednik Savjeta Narodnih Komesara, kako je nazvana nova boljševička vlast nakon državnog udara u listopadu 1917. godine, bilo je potrebno da se Rusija politički i vojno potpuno raspadne. Lenjinov ulog u svemu tome je bio krajnje skroman – on gotovo nije sudjelovao u organizaciji oružanog prevrata, a za Marksizam u to vrijeme u Rusiji gotovo nikoga nije bilo briga.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s